Afleveringen
-
Hrvatski građani su se već naodlučivali o sudbini svoje Hrvatske, ali vrijeme se nezaustavljivo odmotava, i dolaze nove generacije koje na ovim izborima po prvi put odlučuju. Na drugoj strani, ima i onih najstarijih, koji se dobro sjećaju te 34 godine odlučivanja o sudbini, a da im ipak uopće nije jasno što se u tom periodu događalo, iako su uporno i na svakim izborima odlučivali te shvaćali to krajnje ozbiljno, kao svoju domoljubnu ili barem građansku dužnost. Zbog svih njih, a i ostalih koji bi mogli biti zbunjeni svime što im se u politici nudi, odlučio sam napisati Priručnik za izbore 2024. Cilj mi je bio pomoći im da se orijentiraju na ta tri festivala demokracije, te im pružiti ključne informacije koje pojašnjavaju što to zapravo znači kad sami odlučuju o sudbini svoje Hrvatske.
-
U rječnicima piše da intelektualci nisu tek 'oni koji se bave umnim radom i imaju visoku naobrazbu' nego da su to i 'mislioci koji djeluju kao moralna i humana snaga u društvu'. To je uglavnom notorna laž. Intelektualci se često bave time da najgore predrasude i mržnju oblače u učene i lijepe riječi, a njihovo djelovanje postaje posebno maligno u doba ratova i društvenih prevrata. Pročitani su odlomci iz knjige F. Spottsa o, uglavnom sramnom, djelovanju intelektualaca u doba vichyjevske Francuske te dnevnika Jeana Guéhenna koji je on vodio za vrijeme njemačke okupacije Pariza.
-
Zijn er afleveringen die ontbreken?
-
Leonardo da Vinci namjeravao je napisati niz studija, a najpoznatija je ona o slikarstvu. U nezavršenom 'Traktatu o slikarstvu', Leonardo slikarstvo prikazuje kao znanost i objašnjava vidljivo zakonima prostiranja svjetlosti i njenim međudjelovanjem s objektima. Opsežno zamišljeni traktat sadrži i zabilješke o perspektivi, proporcijama i pokretima tijela, zglobovima i mišićima, prikazu emocija, kompoziciji i brojnim prirodnim fenomenima. Epizoda je kolažirana iz odlomaka mojih javnih predavanja, a ilustrirana je i odlomcima iz knjige 'Životi umjetnika' Giorgia Vasarija.
-
Epizoda sadrži dijelove razgovora Mate Jagnjića sa mnom, o mojoj knjizi 'Problem promatrača' (2008). Razgovor je snimljen 30. studenog 2023. godine, a u ovoj je epizodi podcasta premontiran i ilustriran pročitanim odlomcima iz knjige. Teme o kojima se raspravlja su evolucija, kvantna mehanika, konačna spoznaja te problem paradoksa koji se umnožavaju to više što su teorije prirode dublje. Govori se i o okolnostima i trendovima koji određuju današnju znanost te o njenoj korupciji.
-
Nije pretjerano važno hoće li umjetna inteligencija ikad sličiti ljudskoj u bilo kojem fundamentalnom smislu. Važno je kome ona služi i hoće li se koristiti kao navodno objektivno sredstvo protiv vas, kojem će posve racionalno i objektivno smanjivati plaću i davati otkaz dok vam se empatični menadžeri smiješe sliježući ramenima. Umjetna inteligencija je, već po tome kako je stvorena, sredstvo ojačavanja statusa quo i ukorijenjenih narativa, predrasuda i kategorija. Riječ je, kao i uvijek, o moći.
-
Poetski dnevnici tipični su za haiku pjesnike. U njima se prozni, dnevnički, dijelovi kombiniraju s haikuima koji su potaknuti zbivanjima ili povijesnim i literarnim asocijacijama koja se opisuju u prozi. Taj je žanr poznat pod imenom haibun, a pogotovo je čest kad je riječ o zapisima s dugotrajnih putovanja, kao što je to slučaj u Bashovom dnevniku Uskim putem prema sjeveru. Issin haibun Oraga Haru (Godina mog života) opisuje događaje u 1819. godini u kojoj mu je umrla dvogodišnja kći.
-
Misa Perfidus est Ecclesia sadrži jedanaest čitanja odlomaka iz eseja "Bog i Država" Mihaila Bakunjina (1882). Između misnih čitanja je i dvanaest pjevanja, uglazbljenih dijelova teksta iz Nietzscheovog "Antikrista" (1895). U misi sudjeluje i puk. "Crkva je samo luđake i velike varalice in majorem dei honorem proglasila svetima."
-
Potrebno je nekakvo predznanje da se o svijetu ponešto zapitamo, a na svakom stupnju tog znanja čude nas i oduševljavaju različite stvari u istim stvarima. To je i dobro jer čovjeku koji uči svijet, u principu nikad ne može dosaditi - i "najobičniji" cvijet sadrži u sebi svu priču o cijelom svemiru, a i dobar komad ljepote, samo treba dobro gledati. Ova epizoda, pored mojih crtica o cvijeću, sadrži i dijelove predavanja koje sam održao na Festivalu znanosti u Sinju, kao i odlomke iz knjige "Moje prvo ljeto u Sierri" Johna Muira.
-
Kako to da je narod uvijek u pravu, da mudro odabire one koji ga vode, čak i ako je posve jasno da su to ubojice i psihopati? Zašto, uopće, narod posvuda toliko voli ubojice i psihopate kad je toliko dobar i mudar? U ovoj se epizodi blasfemično propituje zamisao da je narod dobar i nepogrešiv, i to kroz tekstove Emme Goldman, Thomasa Bernharda i Jeana Améryja, a sve ilustrirano i začinjeno pjevanjima o narodu, čije ime hrvatski političari, u ovim predizbornim vremenima, zazivaju uz tam-tam bubnjeve.
-
Nije mi poznato jesu li Jean Améry i Edward Said ikad razgovarali o Palestini i Izraelu. Šteta je ako nisu, jer sam siguran da bi se njih dvojica dobro razumjeli, iako se, vjerojatno, ne bi složili. Ova epizoda je pokušaj uspostave tog dijaloga kroz odlomke tekstova koje su pisali, uglavnom sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Epizoda se tiče nemoguće obveze da se bude Židov i nemoguće obveze da se bude Palestinac, negdje između Palestine i Izraela.
-
Bolesnicima se društveni rituali često ukazuju u posve drukčijem svjetlu nego zdravim ljudima. Društva su mehanički teatri namijenjeni krađi vremena u kojima ljudi provode svoje vrijeme glumeći u svakodnevnim sapunicama. Taj automat koji krade sadašnjost, jednako bolesnima kao i zdravima, pulsira u ritmu godina i sezona, a ljudi u njemu kao hipnotizirani mravi obavljaju svoje zadatke, planirajući budućnost i zaboravljajući na sadašnjost. Esej sadrži i citate iz pisama Lucija Aneja Seneke Paulinu (De brevitate vitae) i Luciliju.
-
Četvrti dio uvoda u haiku govori o životu i poeziji Kobayashija Isse, najpopularnijeg haiku pjesnika. Posebno se razmatra estetika niskog i običnog u njegovoj poeziji, koja je za Issu tipična i izrazito naglašena. To je za haiku, koji je vrsta sudara visoke i niske estetike, uobičajeno, no kod Isse su elementi koje bi netko možda nazvao i vulgarnim češći nego kod ostalih pjesnika iz haiku kanona. Slične tendencije ipak postoje, u manjoj mjeri, i u poeziji Bashoa i Busona pa bi se moglo reći da Issa i po tome donekle slijedi put haikua koji je zacrtao Basho.
-
S vremenom postaje sve napornije dokazivati da si živ, u telefonskim razgovorima i susretima sa živima koji uvijek iskažu prigodno zadovoljstvo što te još vide i čuju, i donekle oprezno razgovaraju s tobom, dosta opreznije nego ranije, kad nije bilo izgledno da u skorije vrijeme prestaneš biti živ. Ostaje, ipak, nesanica iza tih razgovora koji imaju tendenciju da se ponavljaju u mnogobrojnim varijacijama prigušenih jastukom. Pored mojih razmišljanja o smrtonosnoj bolesti, navode se i citati Thomasa Bernharda koji su inspiracija i za ovu i za predstojeće epizode podcasta posvećene znanosti o bolesti i smrti.
-
Sve je o poroku i zlu domoljublja već napisano. Ova epizoda tek kompilira zapise o domoljublju iz knjiga u kojima autori već stoljećima govore manje-više isto - domoljublje je ropstvo, a domoljublje iz školskih udžbenika prijetnja je slobodi. Domoljublje je sredstvo vladajućih klasa kojim porobljavaju mase, ali je i masama smrtonosno privlačno, i uvijek ima onih koji sanjaju da će, kad dođe vrijeme, nekome nešto oteti, pozivajući se pritom na uzvišene domoljubne razloge. Pročitani su odlomci iz djela Emme Goldman, Lava Tolstoja, Adolfa Hitlera, Kurta Vonneguta i Fredyja Perlmana, a i moji aforizmi o domoljublju.
-
Koncepti koji danas definiraju znanstvenu politiku i aktivnost - excellence, competition, leadership, network i visibility - zapravo su isti oni koncepti koji karakteriziraju stremljenja narcisoidno poremećene osobe. Bruno Lemaitre posvetio je fenomenu narcizma u znanosti cijelu knjigu naziva “Esej o znanosti i narcizmu” i podnaslova “Kako osobnosti snažnog ega usmjeravaju istraživanja u znanostima o životu?”. Njegova je knjiga poticaj za ovu epizodu, u kojoj se osvrćem i na godine pandemije koronavirusa kad je fenomen narcizma u našoj znanosti bio vrlo istaknut. Spominju se Ivan Đikić, Gordan Lauc, Igor Rudan, Vlatka Zoldoš i Tea Žakula.
-
U podugom eseju "Ispovijed" (1880), Tolstoj iznosi kratku povijest svoje borbe s razumom koja ga je na kraju navela da prihvati "istinsku" vjeru. Mnogi ovo djelce smatraju intelektualnom podrškom za vjeru u Boga, no njegova je uvjerljivost, a pogotovo konzistentnost uglavnom slabašna. Vjernicima, doduše, konzistentnost i razumnost argumenata nisu ni potrebni, što i Tolstoj naglašava, no ova je epizoda i napisana za one koji se nadaju da bi u Tolstojevim mudrovanjima mogli o vjeri otkriti nešto što im je promaknulo. Osim Tolstoja, spominju se Nietzsche, Bernhard, Drago Pilsel, Ivan Đikić, Davor Pavuna, Alemka Markotić, Igor Rudan i sveti Vlaho.
-
Zašto je mozak vrhunskih svjetskih znanstvenika organ poput očnjaka, namijenjen stjecanju prednosti, a ne spoznaji? Kako nas spašavaju od pandemije savjetujući da jedemo kupus umjesto zelene salate? Tko je Doktor Smrt, slavljen od znanstvene zajednice sve dok se nije otkrilo da su njegove operacije smrtonosna prevara, a njegovi pacijenti uglavnom mrtvi? Zašto je da Vinci savjetovao da je liječnike najbolje izbjegavati? Kako vrhunski svjetski, a hrvatski znanstvenici prave eliksire, mjere biološku starost i zašto je samo pola u njihovim rukama, a ostalo kod Dragog Boga?
-
'Stvarna je poezija, a ne osrednje stihoklepstvo, poput molitve'. Tako u nedavnom članku tvrdi gđa Bat, a meni je njena misao poslužila kao inspiracija za ovu epizodu koja se bavi stvarnom poezijom, koja je poput molitve, i stihoklepstvom. Interpretirao sam poeziju nekih od naših najpoznatijih pjesnika-liječnika – viteza-akademika Željka Reinera i veleposlanika-akademika Drage Štambuka. Identificirane su odlike stvarne poezije, pogotovo njena crkveno-molitvena i domoljubna inspiracija, a odrecitirao sam i neke svoje stihosklepane pjesme kao kontrast stvarnoj poeziji.
-
Susan Sontag iskoristila je narative koji su se ispredali o tuberkulozi da ukaže koliko pogrešni mogu biti narativi o bolestima kad se one ne razumiju u potpunosti. To joj je omogućilo da povuče efektnu paralelu s narativima o raku te da ukaže kako bi moglo biti da su mnogi od njih suštinski pogrešni, uz to što su opasni, jer bolest ne razumijemo, kao što ranije nismo razumjeli ni tuberkulozu. Tema je epizode uglavnom tuberkuloza, a spominju se i citiraju Sontag, Tolstoj, Mann, Nietzsche, Marquez i Bernhard.
-
Epizoda je inspirirana knjigom 'Bolest kao metafora' Susan Sontag, a bavi se interpretacijama i narativima, posebno narativima o bolesti. Narativi i metafore o bolestima, pogotovo o raku, mogu nanijeti i fizičku i psihičku štetu bolesnicima. Psihologiziranje bolesti, odn. lociranje uzroka bolesti u psihi bolesnika, često služi tome da svu odgovornost za izostanak ozdravljenja svali na pacijenta, ali i da ga ujedno optereti idejom da je sam kriv za svoju bolest.
- Laat meer zien