Afleveringen
-
Još jedan duhovit, inteligentan i iznenađujući tekst autora Hrvoja Barbira Barbe, ovaj put nadahnut poetikom i stilom A. G. Matoša. Lucidan, bogato asocijativan, slikovit i atmosferičan, podražava Matošev stil iz nekih duljih pripovijesti, pa i poezije, te Gustlov humor i cinizam iz "iverjastih" ctrica i kratkih priča. No, slušajući ovu radio dramu (u režiji Petra Vujačića) istovremeno slušamo otkucaje dva svijeta - i onog Matoševog, ali i ovog Barbinog, ludistično-poetičnog koji je šetnju profesora Bakovića, glavnog aktera, smjestio u tjeskobno popodne i večer jednog dana tijekom pandemije . U glavnim ulogama slušamo Tomislava Martića i Adriana Pezdirca, a u ostalim ulogama Tenu Nemet Brankov, Branka Meničanina i Doru Marojević.
-
I na stranicama drame "Tragedija mozgova" (napisane 1906. godine) Janko Polić Kamov diže stijeg protiv začahurenosti građanske klase u provincijalizam, duhovni autizam i lažni tradicionalizam. Piše to iz pozicije mladog naraštaja koji u ime života propovijeda “kult groba". Da bi se Kamovljevoj misli i emociji što više približila, redateljica i adaptatorica, Vedrana Vrhovnik, razbija formu drame, pretvarajući je u oratorij koji zvoni tugom i krikom, te u njega interpolira Matoševe stihove iz pjesme "Mora", a koji su bili tradicijski izvor komadu i koji su, kad su se pojavili, razbili harmonični diskurs hrvatske književnosti. Ova radiofonski radikalna verzija "Tragedije mozgova" podastire nam Kamova ne samo kao utemeljitelja hrvatske avangardne književnosti nego i kao našeg suvremenika.
-
Zijn er afleveringen die ontbreken?
-
Dramatičan i potresan monolog čovjeka koji razmišlja o okolnostima u kojima je postao to što je u trenutku ispovijedi. Obiteljske prilike u kojima se ističe mračan lik oca, nježna, slaba majka, proganjanje od primitivne seoske zajednice, a potom gradsko licemjerje, te uvijek prisutna neimaština pridonijele su teškom odrastanju i oformljavanju osobe budućeg mladog intelektualca. Nausprot svemu stoji priroda sa svojim iscjeljujućim moćima. Pripovijetka Đure Sudete kao da je napisana za glas Rakana Rushaidata, glumca koji je proniknuo u tajnu igre pred mikrofonom, a koji je u ovom slučaju dotaknuo sve nijanse Sudetine proze, od dječje ranjenosti do ciničnog podsmijeha, od intimne ispovijedi do dirljive potrage za utočištem. U tome ga je pratila ruka Mislava Brečića, radijskog redatelja najtankoćutnijeg sluha za glumačku osobu, osjećajno majstorstvo ton majstorice Marije Pečnik Kvesić i glazba Stanislava Kovačića.
-
Begović je Pustolova smatrao „svojim najintimnijim dramskim djelom koje potpuno izražava njegovu fizionomiju kao pisca“. Napisan 1925, prožet utjecajem teorije psihoanalize i strujanjima u europskoj dramskoj literaturi tog vremena, komad postavlja pitanje o prirodi idealne ljubavi, a nalazi odgovor u miru s druge strane onoga što zovemo srećom. Zahtjevan dramski projekt okupio je odličnu glumačku ekipu (u glavnim ulogama Petra Svrtan i Frano Mašković) kojoj je smjernice dala redateljica Dramskog programa Hrvatskoga radija - Stephanie Jamnicky.
-
Što čovjeku može pomoći kad s neba padaju bombe? Radiodrama prema noveli koju možemo naći u svim izborima Šoljanove proze, a kojom veliki pripovjedač još jednom radi očaravajući luk od kriške stvarnosti do metafore a kroz gustu rijeku emocija.
U danu opterećenom nesnosnom vrućinom djevojka hoda ulicom sve do trenutka kad se začuje sirena za uzbunu. U mračno sklonište-podrum dolazi čovjek kojeg je u daljini primijetila dok je bila na ulici. Iako se ne vide, pružaju jedan drugom osjećaj sigurnosti, utjehe, mira, pripadanja, svega onoga što čini ljubav.
Glume: Martina Čvek, Rakan Rushaidat, Doris Šarić Kukuljica, Frano Mašković, Dado Ćosić
Redatelj: Mislav Brečić; ton majstorica: Lana Deban; skladatelj: Stanislav Kovačić; uredila i za radio prilagodila: Lada Martinac Kralj -
Još jedan duhovit, inteligentan i iznenađujući tekst autora Hrvoja Barbira Barbe, ovaj put nadahnut poetikom i stilom A. G. Matoša. Lucidan, bogato asocijativan, slikovit i atmosferičan, podražava Matošev stil iz nekih duljih pripovijesti, pa i poezije, te Gustlov humor i cinizam iz "iverjastih" ctrica i kratkih priča. No, slušajući ovu radio dramu (u režiji Petra Vujačića) istovremeno slušamo otkucaje dva svijeta - i onog Matoševog, ali i ovog Barbinog, ludistično-poetičnog koji je šetnju profesora Bakovića, glavnog aktera, smjestio u tjeskobno popodne i večer jednog dana tijekom pandemije . U glavnim ulogama slušamo Tomislava Martića i Adriana Pezdirca, a u ostalim ulogama Tenu Nemet Brankov, Branka Meničanina i Doru Marojević.
-
IVANA ŠOJAT: AZAZELOVE RUKE / Pripovijetka Ivane Šojat, u prilagodbi redatelja Petra Vujačića, dobila je u radijskom mediju specifičnu formu. Priča o osamljenom opernom korepetitoru Slavku koji uz svoju posesivnu majku, opernu pjevačicu, izgubi put kroz vlastiti život, radiofonskim postupkom postaje unutrašnji labirint u kojem su svi likovi samo glasovi u njegovoj glavi. No, bez obzira na ovo „pounutrenje“ i odustajanje od vremenske linearnosti priča Ivane Šojat Kuči prisutna je u svim fabulativnim, dramskim i simboličkim elementima. Izlaz je, kako u priči, tako i u ovoj radijskoj verziji, put glavnog lica (igra ga Goran Grgić) u definitivnu samoću.
Režija i dramatizacija: Petar Vujačić; ton majstor: Miro Pijaca; glazbeni urednik: Franka Meštrović; urednica: Lada Martinac Kralj
Glume: Goran Grgić, Tomislav Martić, Vesna Tominac, Vlasta Ramljak, Tena Jelić Gajski -
Što čovjeku može pomoći kad s neba padaju bombe? Radiodrama prema noveli koju možemo naći u svim izborima Šoljanove proze, a kojom veliki pripovjedač još jednom radi očaravajući luk od kriške stvarnosti do metafore a kroz gustu rijeku emocija.
U danu opterećenom nesnosnom vrućinom djevojka hoda ulicom sve do trenutka kad se začuje sirena za uzbunu. U mračno sklonište-podrum dolazi čovjek kojeg je u daljini primijetila dok je bila na ulici. Iako se ne vide, pružaju jedan drugom osjećaj sigurnosti, utjehe, mira, pripadanja, svega onoga što čini ljubav.
Glume: Martina Čvek, Rakan Rushaidat, Doris Šarić Kukuljica, Frano Mašković, Dado Ćosić
Redatelj: Mislav Brečić; ton majstorica: Lana Deban; skladatelj: Stanislav Kovačić; uredila i za radio prilagodila: Lada Martinac Kralj -
Književnik Zoran Pongrašić ispisao je na stranicama romana "Baba ili Idio(j)ot", a čiji je odjek ova radio monodrama, potresne, crnohumorne, mračne, a duboko antiratne stranice o Domovinskom ratu. Radiofonska realizacija s redateljskim potpisom Petra Vujačića bazirana je na sugestivnoj i nadahnutoj igri Bojana Novojca, potpunom povjerenju u visoku literarnu vrijednost teksta i intervencije (u suradnji s ton majstorom M. Pjacom) koje umnažaju i miješaju slušateljsku poziciju.
Ispovijed je to čovjeka koji je od djetinjstva obilježen mentalnom retardacijom, ali i manjkom obiteljske pažnje, te odrastanjem u domu za napuštenu djecu. Ideja da od svega pobjegne odnosi ga u rat u kojem će ironično, upravo zbog mentalne zaostalosti, dobiti nadimak - Dostojevski. U ratu će upoznati i mladog čovjeka koji mu postaje prijatelj i zaštitnik i obećava ostvarenje jedinog njegova sna, a to je da vidi pticu kolibri, naravno, poslije rata. Sve drugo u ratu vezano je za smrt i na kraju zločin koji Dostojevski počini prilikom „čišćenja“ jednog sela.
Redatelj: Petar Vujačić; ton majstor: Miro Pijaca; glazbena urednica: Adriana Kramarić; urednica: Lada Martinac Kralj
