Afleveringen
-
Ljudi kažu da je Beyonce precijenjena, da Severina nije relevantna i da Tito nije bio zgodan kad je bio mlad. Jesu li u pravu?! Ili je to samo jedno od - nepopularnih mišljenja?
Ima li uopće svrhe raspravljati o tome i koja to nepopularna mišljenja imamo nas dvije?
Treba li se ljubiti na cesti? Smijemo li djeci zabraniti mobitele? I da li je važno što čitaš - dokle god čitaš?
Poslušajte!
-
Znate onu scenu iz Prijatelja, kada Rachel uči Joeya jedriti? Da ne kompliciramo situaciju, ili ne daj bože, spoilamo nešto onima koji nisu gledali, scena završava tako da Rachel, šokirana i u nevjerici sjeda kraj Joeya uz epsku izjavu. "Toliko sam se trudila da ne postanem vlastita majka da nisam ni primijetila da sam postala kao vlastiti - otac."
I dalje jedna od boljih scena.
I totalno 'relatable', što b' se reklo po naški.
A i na tragu našeg današnjeg podcasta u kojem pričamo upravo o tome - jesmo li na skliskom terenu da postanemo naši vlastiti roditelji? Primjećujemo li sličnosti ili ih negiramo?
Jesmo li korak do toga da prihvatimo da smo sve više kao svoj tata ili i dalje radimo sve suprotno od onoga što se od nas očekuje?
Znači li to da ćemo i mi dočekati dan kada će nas kćer pitati zašto imamo ormarić za čuvanje oružja u dječjoj sobi? Bez oružja.
Zbunjeni?
Morat ćete poslušati epizodu da bi vam sve ovo imalo smisla.
-
Zijn er afleveringen die ontbreken?
-
Što kada nam prijatelji više - nisu prijatelji? Što kada dođe do gašenja ženskih prijateljstava nakon dugo godina? Prijateljstva se ponekad ugase, naizgled, iz ničega. Ili dođe do raskola zbog nesrazmjera u odnosima, ljubomore ili različitih životnih faza.
Možemo li prerasti svoje prijatelje?
I koliko vrijedi ulagati u odnose za koje nismo sigurni gdje vode, a nismo ih spremni pustiti iz života?
-
Kako izgleda dejtanje kada se izadje iz oceana ljudi koje srećemo kroz srednju školu, a onda i fax? Jer sada kad gledamo unatrag, to je metafora koja se nameće. U srednjoj školi, na faxu, na prvim poslovima koji se mijenjaju brzo i koji su puni novih i nepoznatih ljudi, kreće mirnija faza života. Kao iz oceana punog riba i jakih struja, otplivaš u neki plićak.
Što onda?
Kako se dejta kad su se sve tvoje frendice udale? Kako se dejta kad se viđe ne ide van uvijek i stalno? Kako se pronalazi partner nakon razvoda? Ima li itko strpljenja za ljude s djecom? Želimo li biti na aplikacijama ili su one nužno zlo? Ima li tu mjesta i za one preko 40? I je li istina da se tu sve vrti samo oko seksa?
Saznajte s nama dok zaranjamo u ove mutne vode o kojima - pojma nemamo.
Ili imamo? Hue hue.
-
Jer vidite, ženama se u 20. stoljeću prodaje priča da one trebaju nekoga da se brine za njih. Znate, mi smo se zeznule svim tim pravima koje smo izborile za sebe, i sada sanjamo o muškarcu koji će se brinuti za nas. Ali se on, naravno, neće brinuti za nas tako da pere suđe kad se nakupi, da vadi veš iz sušilice, usisava iza kauča i obriše pod za sobom u kupaonici. O ne! On ima sto puta bolju opciju.
On će biti maksimalni provajder! Ne bilo kakav provajder, sestrice slatka, on će biti maksimalni! Na njoj je samo da radi na njemu da on bude bolja verzija sebe. On će biti maksimalni provajder, a ti samo trebaš biti tu da maksimalno budeš - na usluzi.
Odjednom se više ne osjećamo baš zbrinuto, zar ne?
-
Vratija se Šime! I krepan je. A sada dosta metafore!
Kod kuće smo, za mikrofonima smo, djeca su u školi. Čovjek bi pomislio da je red uspostavljen. Ali šta familija zna što je red?!
U skladu s tim, nećete vjerovati o čemu smo sve pričale. Pa volite li malo o školi i bilježnicama, neurednim dječjim sobama, Brad Pittu i trošenju para, online kupovini i bijeloj tehnici, evo nas, tu smo. Može i o crknutim sušilicama i frižiderima, ali i o dobrim serijama i likovima u koje smo bile zaljubljene.
Ako ovo nije bosanski lonac, ja stvarno ne znam što je. Uživajte!
-
Summer special je tu!Nas dvije. Na godišnjem. Zajedno.I podcast koji snimamo sa čvrčcima na istom mjestu.20 cm jedna od druge.
-
Nastavak je uslijedio. Malo smo se zalaufale s našim q&a-om tako da sada nastavljamo gdje smo stale. I priznajemo sve! Najveće kulinarske failove, screen-time koji koristimo kad nam tako paše, što mislimo o ljudima bez djece i jesmo li se ikada posvađale? Onako, baš zapravo. Dugo toplo ljeto odavno je počelo, a mi se moramo spakirati za mini-godišnji. Zajednički. Pa se gledamo od tamo, ako stignemo upaliti neki live, kad zauzmemo ležaljke i naručimo šarenu cugicu. A djeca? Djeca će valjda biti ok! #samobezpanike
-
Dragi Lastane, na pragu 40. sam. Naporan muž, naporna djeca, naporna sama sebi… Što da mijenjam - sebe ili posao ili muža?! Dragi Lastane, jesam li ja to u krizi srednjih godina? Kako i što dalje? Dragi Lastane, što tebe izbaci iz takta i ima li i jedna situacija koju bi proživio ponovno? I dragi moj Lastane, zašto ti ne odgovaraš pa moram pitati Margaritu i Maju?
Da, točno tako.
Dobro ste pročitali.
Nema Lastana, ali tu smo - nas dvije! 😀
-
Školski praznici su nekima počeli. Nekima još nisu. Ali svima je počelo - ljeto. I dok se neku prže već mjesecima, neki drugi žive u Njemačkoj. Ili Nizozemskoj.
(Tko zna, zna.)
Ali bez obzira na vremenske nepogode, više manje smo podvukli crtu na ovu polovicu godine.
Što smo napravili, jesmo li spremni za ljetni godišnji, možemo li se uopće odmoriti, kako ćemo kontrolirati screen time, što se uopće radi preko praznika, idemo li na more i, ultimativno pitanje svih pitanja - je li prije bilo bolje?
Sve to, i još malo više.
-
Maja je bila na bolovanju, ima neparni broj šavova i ubodnih rana po abdomenu. Ali sve je ok pa se možemo praviti da nije bilo stresno. Ipak je pokrenulo rasprave na više razina - o tome koliko uopće brinemo o vlastitom zdravlju, pratimo li obiteljske anamneze, trčimo li kod doktora jednakom brzinom kad smo mi u pitanju i kad su naša djeca u pitanju.
Osim toga, zanimalo nas je kako izgleda prosječni zdravstveni karton žene, a kako muškarca, i koliko porodi, hormoni i trudnoće utječu na nas. Zašto nije dovoljno ići kod ginekologa i kako nam to nitko nije rekao do sada, kakve veze vježbanje ima sa općim stanjem i je li moguće da bolovi u leđima ipak nisu normalna boljka svih ljudi u 21. stoljeću.
I kakve veze dijastaza ima sa svim tim.
Tu je i kratki sažetak naših iskustava sa doktorima i bolnicama, usporedba njemačkog i hrvatskog zdravstvenog sistema, ali i kratka horor priča o tome kako je našoj djeci najveći problem u životu - popiti sirup koji 'nije fin'.
-
Uporno nam se prodaje recepti na temu "kako imati sve". Posao, obitelj, fizička kondicija (jer je u zdravom tijelu i zdrav duh), barem minimum stila i mladolik izgled. A tu su i - školske obaveze.
Školske obaveze naše djece, naravno. Jer mi smo svoju školu završile.
Uz žongliranje svega navedenog, škola često bude ona kap koja prelije čašu.
Previše zadaće, predugi školski dani, previše distrakcije i stalne promjene u matematičkim postupcima.
A mi, eto, ne želimo biti mame koje vrište.
Generacija smo koja želi imati kvalitetniji odnos sa svojom djecom nego su imali naši roditelji. I zato ne želimo biti diktatori u vlastitim kućama. S druge strane, znamo da život nije bajka i da nije dobro da ih učimo da budu kampanjci. U svemu tome znamo da imamo možda mjesta za pet, šest prioriteta u životu, a nama se čini da ih imamo sedamnaest. Barem. Gdje je onda taj balans?
-
U doba kada dobivamo mentalne plusiće i virtualno pljeskanje okoline za svaki zdravi smoothie koji popijemo i penjemo se na ljestvici #lifegoal ekipe svaki put kad se ustanemo prije 7, Maja i Margarita raspravljaju o svojim lošim navikama i zašto nam se čini da možda ipak nisu toliko loše.
Kako iskoristiti dan u punom kapacitetu ako mrzite ustajanje? Je li smijeh zaista lijek ili će nam više pomoći ako se raspištoljimo s dozom sarkazma? Postavljanje granica je super važna stvar za sve nas - ali vrijede li granice i za našu djecu koja nam sjedi na glavi? Kako se boriti protiv osjećaja da smo 'touched out' i može li se u svemu tome naći vremena za 'stati na loptu'?
Živimo u 'hustle & grind' kulturi u kojoj se glorificira ekstremna produktivnost i sve češće vidimo da se pokušava nametnuti isti način života svima. Svi trebaju biti na ketu. Svi trebaju dizati utege. Svi trebaju partijati kad uhvate slobodnu večer. Svi trebaju biti poduzetnici i sami svoji šefovi. Svi trebaju tražiti više, bolje, jače - stalno.
Ali što ako ne žele?
I što ako nemaju potrebu? -
Izborna šutnja samo što nije započela, a mi nikako da zašutimo. Teško je zašutiti kad imaš toliko toga na pameti. Svi mi znamo da treba izaći na izbore, svi mi znamo da treba birati vlast koja po svojoj definiciji treba biti 'izabrana od naroda', a opet se nešto teško odlučujemo na to. Zašto? Kako znati za koga glasati kad ti se čini da je zapravo - svejedno? Kako znati vrijedi li zaokružiti taj papirić kad nemaš pojma koga izabrati jer nije 'to to'? I zato smo tu danas. Da taman prije ove izborne šutnje ubacimo dvije tri svoje o tome zašto mislimo da glasati moramo i zašto mislimo da su naši prioriteti i društveni prioriteti. Jer osobno zaista je i političko.
-
Možemo svašta, ali pronaći termin za snimanje u miru i tišini dok su djeca na feriju - ne.
Nikako.
Pa smo si u mirno predvečerje prvog dana škole poslije praznika elegantno natočile mali gin-tonićić i odlučile se malo ispuhati jedna drugoj.
Ono, kao u školi kad poslije svakih božjih praznika moraš pisati sastavak na temu proteklih praznika.
A naši su bili... nepredviđeni. Za neke puni avanture, za neke puni sjedenja u autu i čekanja.
Ono na što smo ipak mogle računati su tehničke smetnje koje su nas vjerno dočekale.
U skladu s tim smo vam snimile jednu slatku mini epizodu. Onakvu, za poslušati dok se voziš u tramvaju na posao, stojiš u pekari u redu ili stojiš u raskršću sa autima sa svih strana jer je školski raspored opet 'uključen', a to znači i prometni čepovi svih vrsta.
-
Eto nas, došli smo i do tog perioda u životu. Pubertet je pred vratima. Pomalo su krenule promjene na našoj djeci, i prvo što se već uočava je protivljenje autoritetima protivljenja radi, kao i emotivni tobogani koji uglavnom dolaze poprilično neočekivano. I kao i obično, mi pokušavamo navigirati kroz sve to, uglavnom uz smijeh, ali i zavidnu razinu vike. Pokušavamo prokljuviti u probleme i zanimacije tih još uvijek malih, ali naveliko kaotičnih glava. Tko je kome što rekao, koga zanima što, sakriva li se nešto od mame i tate i jesu li samo umorni ili se bore s nečim što mi (još) ne vidimo? I to sve vas čeka u podcastu - naša razmišljanja na zadanu temu i traženje odgovora na pitanje kako pomoći njima da si pomognu. Gdje kupiti grudnjake koji još nisu grudnjaci, kada im dozvoliti mobitel i gdje postrožiti kontrolu, kako se objašnjavaju grozni pojmovi poput groominga i pedofilije, može li u istu rečenicu stati i menstruacija i dezedorans i hormoni i prve ljubavi. Čega se bojimo mi, a čega se bojimo da se oni ne boje - dovoljno?
-
Što točno znači 'snaga žene'? Postoji li takva kategorija i koliko smo zapravo jake?
Danas s nama dijeli mikrofon Lana Biželj, novinarka, vlasnica agencije za digitalni marketing, influencerica i zagovornica važnosti mentalnog zdravlja.
Lana ima mišljenje o ženama kamiondžijama, zna ponešto o ranjivosti i snazi, a ima iskustva i sa krivim predodžbama s kojima se susreću žene koje su okaraktezirane kao 'snažne' ili 'glasne'. Ili samo 'jake i hrabre'.
Maja i Margarita raspravljaju o najvećim preprekama koje su im bile na putu i kako su svoj glas pronašle sa sazrijevanjem, dok Lana daje jednu obrnutu perspektivu i priča o nježnijoj tihoj sebi koju je pronašla kada se sretno zaljubila.
Pričamo i o težini koju sa sobom nosi rušenje stereotipa u javnom prostoru. Pokušavamo pronaći odgovore na pitanja poput onog da li imamo pravo ne biti zaštitno lice za 'samopouzdanje'? I znači li onda da ako pokažemo snagu, moramo biti snažne uvijek?
Da sve što (javno) radiš, ujedno radiš i za svoju mamu i prijateljice i za onu jednu 'malu sebe', ali pomalo i za sve žene, i da se ta odgovornost nekada čini - nepravedno teškom?
-
U ovoj epizodi govorimo o važnosti samopouzdanja i samoprihvaćanja. Ono o čemu NE govorimo je kako raditi na vlastitom samopouzdanju kako su nam govorili časopisi - šta obući, kako se našminkati, kako manifestirati i govoriti si u ogledalo da si najljepša ikad.
Istina, naše metode su malo manje 'spoznaj svoju vrijednost', a malo više 'makse da ne doleti fliska'. Ali naše metode su - naše. Došle kroz život, kroz iskustvo, kroz osobne procese.
Možda smo se rodile s tim, možda je pomogao Maybelline.
A možda smo shvatile da je samopouzdanje možda najvažnija stvar na svijetu, kad smo kod samoprihvaćanja. I da nema nikakve veze s kilažom, frizurom ili brojem seksualnih partnera koje možemo privući.
Margarita progovara o nekim osjetljivim saznanjima dok Maja shvaća da je ili totalno umišljena ili je njeno samopouzdanje rezultat samoočuvanja. Nema druge.
-
Leptirići u stomaku, sretna lica na fotografijama, bijela haljina i tone cvijeća, trudnoća i bebini prvi dani. Umor i - sreća. Mnogima ovako zvuči idealna životna priča. Ali što kada nije tako? Što ako na pola puta shvatimo da – to nije to?
Kako uopće, izmedju prljavih pelena, temperatura, premašenih poslovnih rokova i plaća koje nikad nisu dovoljne, znati da je stvarno vrijeme da zatvorimo ovo poglavlje? Kako znati da nije samo loša faza nego je zaista gotovo?Zna Tijana Debelić koju smo dovukle pred mikrofon. Ova psihologica iz Rijeke sjela je s nama i potegnula temu rastanaka i prekida.
-
Teorija kaže da postoji muška i ženska energija. Da je jedna dominantna, snažna, logična i vođena razumom. Druga je pasivna, nježna, intuitivna i vođena emocijama. Što odmah u startu povlači sa sobom pretpostavku da je jedna nadmoćna nad drugom. Jedna je bolja, a druga je - pa ono, drugotna. Kao i žena, je li tako?Maja i Margarita raspravljaju koliko ima istine u tim zaključcima i jesu li feministice stvarno dovele do toga da izumre "pravo muško" u našem društvu. Možemo li biti ravnopravne ako nismo jednake i, ako smo fizički slabije, znači li to i da smo nesposobnije?Naravno, spominje se i nosanje vreća cementa, sposobnost radjanja, Henrik VIII., teški strojevi u građevini, ali i prosječan broj susreta čovjeka i medvjeda u suvremeno doba.
*Maja je na jednom mjestu spomenula istraživanje o ženskoj zdjelici i carskom rezu i došlo je do greške - ne "smanjuje" se zdjelica nego "preživljavaju" žene koje imaju preusku zdjelicu za porod pa se onda to prenosi dalje genetski što znači da ima sve više žena kojima uska zdjelica nije prepreka za porod pa tako ne dolazi do "prirodne selekcije". Zato dolazi do povećanja broja neophodnih carskih rezova. Radi se o ovom istraživanju: https://www.bbc.com/news/science-environment-38210837
- Laat meer zien
