Afleveringen
-
Hasib Alibegović Ale, pripadnik Specijalne jedinice policije Grof Dubrovnik, govori o obrani Dubrovnika, početku rata, bitkama za Osojnik, Bosanku, Srđ i Strinčjeru, ranjavanju i oporavku.
U velikom razgovoru prisjeća se odlaska u Dubrovnik, osnutka Grofova, prvih napada JNA, pada Župe Dubrovačke, teških borbi na padinama iznad grada i trenutaka koji su obilježili njegov život.
Sponzor ove epizode je obitelj Savinović.
-
Moj rad možete podržati i vi kupnjom kvalitetne pamučne majice ili dukserice s ratnim motivom iz kolekcije Domovinskirat.hr. 👉 https://shop.domovinskirat.hr/ Majice su dostupne i u A.T.O.M. Army Shopu u Zagrebu (Maksimirska 84)
-
Zijn er afleveringen die ontbreken?
-
Moj rad možete podržati i vi kupnjom kvalitetne pamučne majice ili dukserice s ratnim motivom iz kolekcije Domovinskirat.hr. 👉 https://shop.domovinskirat.hr/ Majice su dostupne i u A.T.O.M. Army Shopu u Zagrebu (Maksimirska 84)
-
Moj rad možete podržati i vi kupnjom kvalitetne pamučne majice ili dukserice s ratnim motivom iz kolekcije Domovinskirat.hr. 👉 https://shop.domovinskirat.hr/ Majice su dostupne i u A.T.O.M. Army Shopu u Zagrebu (Maksimirska 84)
-
Moj rad možete podržati kupnjom kvalitetne pamučne majice ili dukserice s ratnim motivom iz kolekcije Domovinskirat.hr. 👉 https://shop.domovinskirat.hr/ Majice su dostupne i u A.T.O.M. Army Shopu u Zagrebu (Maksimirska 84)
-
Darko Katuša legenda je Tigrova u kojima je od samog osnutka - dok su još bili jedinica za posebne zadatke u Raktiju. Osnutkom 1. A brigade ZNG u svibnju 1991. postaje pripadnik 3. bataljuna, kasnije poznatog kao "Žune". Prošao je od Iloka i Hrvatske Kostajnice preko logora Manjača do zapadne Slavonije te 1991. puno izazova no preživio je, uspust se oženio i dobio dijete. Ide 1992. i Durbovačko bojište pa 1993. i 1994. Velebit, pogibija Gavrana i zatim 1995. - Oluja i Una.
-
Nakon što je Jure prije dvije godine u podcastu isrpičao svoju ratnu priču do Bitke za Livno 23.4.1992. sada nastavlja bazirajući se na oslobodilačke operacije u kojima je sudjelovao kao pripadnik Bojne Zrinski i Specijalne policije Herceg-Bosne, a svoj osvrt dao je i na rat s Bošnjacima u kojem je sudjelovao.
-
Napokon, stoti podcsast i dugo očekivani gost, čovjek koji je u Hrvatsku stigao 1991. kao jedan od najperspektivnijih časnika argeninske vojske i stavio se na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Kao zapovjednik 5. bojne 4. brigade istaknuo se na livanjskoj bojišnici te prešao u specijalnu postrojbu MORH-a Bojnu Zrinski. Ratni put vodio ga je od srednje Bosne do Banja Luke, a uz to započeo je tečaj za obuku komando vođa te kroz njega stvorio prve hrvatske komandose.
-
Heroj Domovinskog rata, klinac koji je sa 17 godina iz zagrebačke Dubrave s "Tigrovima" otišao u pakao zapadne Slavonije gdje je u prosincu '91. dočekao 18. rođendan. Kao već prekaljeni ratnik odlazi iduće godine u Ćukove izvidnike i s njima sudjeluje u oslobađanju juga Hrvatske. Kraj rata dočekao je kao zapovjednik satnije "Puma" i to 1. satnije 1. bojne koja je prva ušla u Knin tijekom operacije "Oluja".
-
Kao zapovjednik 3. satnije 3. bojne 3. A brigade "Kune" ovaj je časnik odigrao ključnu ulogu u obrani sela Gorice, važne strateške točke obrane Nove Gradiške 1991. Osim o tome progovara i o drugim bitkama u kojima je sudjelovao s naglaskom na operaciju "Bljesak" 1995. u kojoj je vodio 4. bojnu 5. gardijske brigade "Sokolovi".
-
Svemir Vrsaljko, mladić iz Nadina, nakon niza problema u koje je upadao u Jugoslaviji zbog neslaganja s režimom jedva dočekuje demokratske promjene te se kao član HDZ-a uključuje u politički, a ubrzo i vojni početak stvaranja Republike Hrvatske.
-
Nijedan grad nije branilo toliko maloljetnika kao Osijek, a u novu epizodu podcasta dolazi upravo jedan od njih. Ono što njegovu priču čini drugačijom je što je od dječaka s puškom u ruci postao ministar obrane. Ipak u podcast ne dolazi kao ministar već kao dječak koji je morao odrasti preko noći, čovjek koji je prošao pakao osječkog bojišta 1991., surovost borbi na dubrovačkom i zadarskom bojištu 1992. i 1993. Te godine odlazi pomoći hrvatskom narodu u BiH te sudjeluje u obrani Mostara. Nakon toga Velebit pa Bljesak! Želja da oslobodi svoj okupirani Antunovac odvela ga je iz specijalne policije u 3. gardijsku brigadu "Kune". Gorio je od želje da s puškom oslobodi svoje selo, a na kraju hladan tuš u obliku mirne reintegracije. Najviše smo pričali o 1991. i jeseni koju je umjesto na prvoj godini faksa proveo u hladnim i vlažnim rovovima i bitkama koje su mu život ispunile mirisom baruta i krvi. Kako je zarobio pušku od neprijatelja? Kako se izvukao iz okruženja na farmi Orlovnjak i gdje je tjedan dana kasnije dočekao 18. rođendan? Kako nastaviti nakon što izgubiš kuću, uspomene i ono najvrijednije - brata? Nosi li te osveta ili nešto treće? Samo su neka pitanja na koja mi je dao odgovor.
-
"Utvare iz Prašnika", tako su Dragu i njegovu ekipu zvali oni s druge strane. Infiltracija u neprijateljske redove postala im je rutina, a metode prikupljanja podataka do operacije "Bljesak" doveli su do savršenstva. Put do toga nije bio nimalo lak. Dragina priča počinje u ljeto '91. kada se u rodnom Davoru priključuje davorskoj satniji 108. brigade. Vatreno krštenje u selima Gređani i Čovac zauvijek ga je promijenilo. Mladić je preko noći postao odrasla osoba, a sportski i domoljubni duh tjerali su ga da pomiče granice. Tako se osnutkom 121. brigade priključuje protudiverzantima, a njegov dom postaje (pra)šuma Prašnik, ali i drugi dijelovi novogradiškog bojišta. Osim s neprijateljem, Drago je ondje bitku vodio i s neumoljivom prirodom i ekstremnim uvjetima. Tako će nam primjerice otkriti tajnu kako da te ne izbode roj krvožednih komaraca. Puno je tu caka i fora koje je Drago sa svojim suborcima učio u hodu, ali i na obuci. Ona najsloženija bila je commando obuka u Žutici kraj Ivanić-grada koju je provodila Bojna Frankopan, a na koji ju je način Drago završio najbolje govori činjenica da mu je ponuđeno da im se pridruži kao instruktor. Ipak, on je bio čovjek od terena, od stalnog kretanja, čovjek od akcije. Napokon 1995. u Bljesku njegova je ekipa odradila jednu od ključnih zadaća, slijedila je Oluja, a na koncu i tragična Una. Taj dan zasigurno je najgori na Draginom ratnom putu. Jaro Plavi, kako su ga zvali, uspio je spasiti svojeg brata po oružju Šćuku koji je preživio i završio u kolicima, ali čovjek koji mu je bio uzor - Lule, podlegao je ranama.
-
U trapericama i s malokalibarskom puškom krenuo je Davor Smuđ u ljeto 1991. braniti domovinu. Veliko srce povuklo ga je u 2. A brigadu Zbora narodne garde, točnije njezin 2. bataljun - Banijska oluja. Išli su u ljeto te 1991. Davor i njegova satnija kojom je zapovijedao legendarni Predrag Matanović gdje god je na Baniji gorilo - od Sunje do Petrinje, ali kao stup obrane Siska najviše su doprinijeli obrani Komareva. Akcija koja je obilježila taj dio njegova ratnog puta, akcija Brđani, bila je kobna za petoricu njegovih suboraca, a umalo i za Davora. U jesen 1991. crtu obrane Komareva njegova postrojba prepušta pričuvnim postrojbama i kreće u oslobađanje teritorija od Kupe prema Glini. Stiglo se do Glinske poljane gdje Davor nerijetko sa skupinom dragovoljaca radi dar-mar u redovima JNA. Iduće 1992. ratni put odveo ga je na jug i oslobađanje dubrovačkog zaleđa gdje je 11. rujna teško ranjen. Iako ondje službeno završava ratni put, on je neslužbeno okončan tek u rujnu 1995. i operaciji UNA u kojoj je Davor pomagao suborcima na minobacaču 120mm.
-
Osam mladih djevojaka, rođenih u Australiji, došlo je braniti domovinu svojih predaka... Prva od njih bila je Sofija, početkom listopada 1991. s tek navršenih 19 godina. Sama se zaputila prema Hrvatskoj i obukla gardističku uniformu Tigrova. Uskoro su i druge slijedile njezin primjer, a među njima i Nancy. Danas nisu više sve među nama, ali Sofija i Nancy stale su pred moju kameru i ispričale priču o ljubavi i žrtvi koja i danas može biti inspiracija i putokaz. Hvala im na svemu. Naravno, da uvijek napominjem kako je bilo i muškaraca koji su priostigli iz iseljene Hrvatske, a evo prije dva dana imali smo obljetnicu pogibije jednog od njih - Ante Malića kojeg smo se i spomenuli u podcastu. Filmsku priču o "Klokanicama" možete poslušati u 82. epizodi podcasta "Gdje si bio '91?"
-
Dobri i dragi Josip Esterajher ispričao je meni i vama priču o tome kako je funkcionirao Hrvatski radio Vukovar tijekom ljeta i jeseni 1991. Priča je to o Gradu, o Siniši, priča o pokretu otpora nekolicine hrabrih i odvažnih, nepokolebljivih heroja koje je vodio kao glavni urednik upravo moj prijatelj Josip… Za mene je ovaj podcast bio melem jer iako je tema teška Josip ju je ispričao tako pitko, glatko, jasno i učinio podcast s njim meni jednim od dražih koje sam snimio.
-
Mario Filipi je izuzetno važan svjedok Domovinskog rata – putem fotografija i reportaža, u najtežim trenucima, prenosio je svu brutalnost i ljudsku patnju tog vremena. Njegovo fotografiranje prognanika i bojišnica Slavonije kao i njegov osobni žrtveni put, duboko su zabilježeni i nikad ne smiju biti zaboravljeni.
-
Karizma, smirenost i neviđena hrabrost, a najviše skromnost ovog čovjeka, kojeg ste možda već upoznali kroz serijal Heroji Vukovara, garantiraju jedan od najgledanijih podcasta Gdje si bio ‘91? U njemu ćete upoznati Vlatka kao osobu, mladića koji je već prije rata od kolega u Borovo Commerceu gdje je radio “označen” zbog hrvatstva koja je gajio od malena. Kada je počeo rat taj 28-godišnjak, fizički iznimno spreman zbog sporta kojim se bavio, stao je u obranu svojeg Borova naselja sa Zadrom, Josićima, Živkovićem i drugim herojima s kojima je kroz 3 mjeseca bitke dijelio dobro i zlo. A bilo je više zla. Pogibije i ranjavanja bile su svakodnevica, a ono bratovo najviše ga je pogodilo. Meni kao povjesničaru bilo je pravo zadovoljstvo napokon ugostiti nekog tko je branio Borovo Naselje iz pravca Borova Sela, a Vlatko je to činio do zadnjeg, dan i pol nakon okupacije Vukovara, nakon filmske bitke za Pejton, predao se sa suborcima i završio u Stajićevu i na kraju Mitrovici iz koje je izišao nakon 9 mjeseci zarobljeništva.
-
Legenda obrane Bjelovara, Bilogore i dobrog dijela Slavonije. Ipak njegova priča počinje već 1989. kada u Bjelovaru u kojeg je kao dijete doselio iz duvanjskog kraja osniva u ilegali HDZ. Operativac kakvog je nova vlast 1990. samo poželjeti mogla okupio je domoljube svojeg kraja koji su zajedno s njim u ljeto 1990. postali pripadnici Prvog hrvatskog redarstvenika u kojem je on bio zapovjednik voda. Već tada, početkom „balvan revolucije“ sudjeluje u prvim akcijama kada u središtu Zagreba sudjeluje u razoružavanju saveznih organa vlasti. Vrlo, vrlo škakljivi dani uslijedili su i na jesen kada stiže prvi kontingent kalašnjikova iz Mađarske u bjelovarsku općinu. Oružje se u ilegali dijelio pouzdanicima HDZ-a, ali je pokazalo se među njima bilo i nepouzdanih koji su „otkucali“ Jozu no on je uspješno izbjegao uhićenje kakvo su doživjeli njegovi suradnici iz virovitičkog kraja. Već tada, u siječnju ’91. on u centru za obuku Kukavica koji će uskoro biti baza specijalne policije „Omege“ obučava domoljube koji bi u slučaju rata bili voljni stati u obranu svojih domova. Uskoro se pokazala potreba za osnutkom specijalne policije „Omege“ koja je bila temelj obrane tog dijela Hrvatske. U toj postrojbi Jozo je bio pomoćnik zapovjednika, a nakon od travnja 1991. i zapovjednik satnije. U tom periodu intenzivne obuke Jozo je bio zadužen za vojnu izobrazbu s postupanjem specijalaca u napadu i borbu protiv diverzantsko-terorističkih grupa. Neće proći puno, a njegovi će dečki trebati stečeno znanje pokazivati u praksi. Ljeto je proteklo u znaku „pokazivanja zubi“, a Jozo ih je bome znao pokazati ne samo teroristima već i JNA. Početak otvorenog ratnog sukoba – 17. kolovoza 1991. Jozo sa svojom satnijom sprečava okupaciju Grubišnog polja, a 19. kolovoza odlazi u pomoć Pakracu. Nakon tog dana više ništa neće biti isto, akcije će se redati dan za danom. Kroz podcast smo se osvrnuli na najbitnije – Doljani (kraj Daruvara), Ivanovo Selo (kraj Grubišnog Polja) i osobito Kusonje (kraj Pakraca) u kojima je Jozo vodio akciju proboja prema dečkima opkoljenima u kući broj 55. Osvajanjem vojarne u Doljanima sredinom rujna „Omege“ dobivaju vjetar „leđa“ i onda dolazi 29. rujna 1991. – u bitci za Barutanu kraj Bjelovara život gubi Ivan Trogrlić, Jozin brat, a umalo i sam Jozo koji je doživio iskustvo kliničke smrti. Slijedile su oslobodilačke operacije u kojima Jozo i ekipa tjeraju „bandu“ s Bilogore. Nakon toga, kao Tuđmanov pouzdanik i prijatelj Jozo je dobio nove odgovorne dužnosti, a kraj rata dočekao je kao djelatnik Sigurnosno informativne službe te posjedilo s nama uspomene iz „Bljeska“ i „Oluje“.
- Laat meer zien
