Afleveringen

  • U novoj epizodi podcasta gostuje nam Stipe Nimac. Da, napokon ZDRUG! Iz rodnih Lišana Ostrovičkih Stipe je kao mladić otišao u ljeto 1990. u Zagreb gdje je prošao tečaj Prvi hrvatski redarstvenik. Iako je trebao postati pripadnik ATJ Lučko, sudbina je htjela da nakon tečaja bude raspoređen u Jedinicu za posebne namjene Tuškanac. Zadaci osiguranja, kaže, nisu ga pretjerano interesirali kada je počeo rat. Zato odlazi na Sljeme gdje je čuo da ekipu okuplja legionar Gotovina. Odmah po dolasku na Sljeme pokret na ratište. Vatreno krštenje Stipe je imao na Hrvatskoj Kostajnici, a zatim na novogradiškom bojištu, a u jesen 1991. postaje zapovjednik u novooformljenoj 1. bojni "Tigrova" - najprije voda, a zatim i satnije. Zapadna Slavonija bila je teška i surova, ginulo se svaki dan, a u tom paklu Stipe je pronašao i Jelenu - ljubav svog života. Tada "Tigricu", a danas ženu s kojom ima četvero djece, a danas su već baka i dida! S "Tigrovima" je Stipe prošao i jug uzduž i poprijeko sudjelujući u nizu akcija oslobađanja odnosno deblokade Dubrovnika. Slijedila je 1993. i surovi Velebit, a nakon toga odlazak u 8. lakojurišnu brigadu s kojom se borio na karlovačkom i hercegovačkom bojištu (na Buni). Napokon kada je 1994. osnovan 1. hrvatski gardijski zdrug Stipe u njemu postaje zamjenik zapovjednika 1. bojne, a kasnije i zapovjednik. Operacije i tereni nizali su se od "Cincara" preko "Zime-94", "Skokova" i "Bljeska" do "Oluje" i "Maestrala". Puuuuno toga je prošao ovaj prekaljeni ratnik i veselim se ovom podcastu.

    Borna

  • Stjepan Domjanić, jedan od najzaslužnijih za uspješno oslobađanje Banovine u Domovinskom ratu. Upravo će Oluja, u kojoj je na glavnom pravcu napada u juriš poveo 2. gardijsku brigadu "Gromove", biti centralna tema ovog podcasta. Dok ga slušam zapravo mi je nevjerojatno da takvog časnika Hrvatska u ratu nije više iskoristila. Stjepan je 1991. ušao u povijest kao prvi oficir koji je prešao iz JNA u slovensku vojsku i to večer prije početka rata u Sloveniji. Nakon uspješne obrane dežele, red je bio i na obranu njegove domovine kojoj se još u proljeće '91. stavio na raspolaganje čekajući poziv koji nikako nije stizao. No kad neće brdo Muhamedu.. Otišao Stjepan na front u Osijek i došao kao naručen. Postavljen je za zapovjednika 2. bojne 130. brigade koja je bila zadužena za obranu Ivanovca. Nakon što je taj zadatak uspješno obavljen Stjepan je otišao u Zagreb gdje je radio na Hrvatskom vojnom učilištu. Ondje su ga prepoznali časnici iz 2. gardijske brigade i pozvali u Gromove. Bila je to win-win situacija. U Oluji je kao desna ruka zapovjednika brigade na čelnom tenku Stjepan rukovodio napadom sve do zadnjeg oslobođenog sela u Hrvatskoj, tamo negdje iza Dvora na Uni. A onda je došla Una, suluda operacija u koju se ne bi išlo da se slušalo Stjepana, ali slušalo se Zagreb. On je rukovodio napadom na pravcu prema Bosanskom Novom.

    Borna

  • Moj novi gost u pocastu Gdje si bio '91? je Albert Kajić, maloljetni dragovoljac koji je kao dječak lažirao datum rođenja i "provukao" se u 1. A brigadu Zbora narodne garde "Tigrovi". Bio je to kolovoz 1991. Nekoliko tjedana ranije u svojem domu na zagrebačkoj Savici gledao je ratne izvještaje na televiziji i kada je ugledao prognanike iz Aljmaša na šlepovima u njemu se prelomilo. Postao je pripadnik 4. bojne "Gavrana", a prvi zadatak bio mu je umalo i posljednji. Čišćenje sela Čovac i Gređani. Ulazak u selo bio je strašan, u prvom vatrenom kontaktu Albert je ostao bez zapovjednika voda Miroslava Fretzea koji je ubijen pred njegovim očima. Što je doživio na tom terenu nije do tada gledao ni u ratnim filmovima. Dobro, preživio je. Idući zadatak - Petrinja. I ondje je umalo ostao bez glave kada je dočekan sa skupinom suboraca u zasjedi kod Vile Gavrilović. Nakon par dana izvlačenja prešao je most i izvukao se preko Kupe, a Petrinja je pala. Neki se njegovi prijatelji nisu izvukli, a on osobito apostrofira mladog Antonija Karlovića. Nakon toga opet zapadna Slavonija. Tek što je stigao u Bročice na južnu liniju obrane Novske 16.10. ranjen je odke granate i prebačen u bolnicu u Kutinu. Tamo su razotkrivene njegove godine, ali već prekaljenog dječaka ratnika nitko nije mogao potjerati iz garde. Ratni put nastavio je kratko na sisačkom bojištu da bi mu zimu 1991. obilježile borbe u operaciji Orkan-91. Svoj 18. rođendan 22.1.1992. dočekao je na osječkom bojištu u Frankopanima iz kojih je prešao u 67. bojnu Vojne policije i 1993. završio ratni put.Borna

  • Nakon Kukavice dolazi nam i Vlado Gruić. U sportskim borilačkim krugovima dobro poznato ime. Svojevremeno prije rata, u kojem je teško ranjen, Vlado je bio jedan od najboljih svjetskih boksača u francuskom boksu odnosno Savateu. Bio je europski viceprvak, a da nije otišao u rat izvjesno je da bi postao europski prvak, no on se odlučio na drugi put. On ga je iz njegovog Sesvetskog Kraljevca odveo na vinkovačko bojište gdje je zapovjedao dragovoljačkim vodom iz Sesvetskog Kraljevca koji je ondje priključen 83. zagrebačkom dragovoljačkom bataljunu. Vladina postrojba, koja ondje stiže sredinom listopada, bila je uglavnom zadužena za crtu obrane prema najjačem neprijateljskom uporištu - Mirkovcima. Samo pruga ih je dijelila, a nekada niti ona jer ju je Vlado često prelazio odlazeći u diverzantske akcije. Zanimljivo je da su se vodu priključila i dvojica stranih dragovoljaca Francuz Pierre - Laurent Metral (poginuo u bitci za Livno '92.) i Škot Martin Cruicshank (preveslao s Wernerom Ilićem Atlantik). Baš je s Pierreom Vlado bio u akciji u kojoj je teško ranjen snajperskim hicem u ruku čime je njegova sportska karijera praktički bila okončana, ali ne i ratni put. Kada se 1993. oporavio otišao je u Ramu gdje je obnašao dužnost dozapovjednika bojne lokalne brigade HVO-a. Nakon što je ondje okončan rat s Armijom BiH vraća se u Hrvatsku te sudjeluje u operaciji Oluja na pravcu napada s Dinare prema komunikaciji Sinj - Vrlika - Knin odnosno Perućkom jezeru. Borna

  • Nakon više od godinu dana dogovaranja, uštimavanja, sve je spremno za prvog pripadnika legendarne 3. Imotske bojne 4. gardijske brigade u podcastu! Riječ je o Ivici Kukavici koji je mnogma poznat po političkom angažmanu te je trenutno saborski zastupnik. O tim temama govori u "Otvorenom" i sličnim emisijama, ali kod mene pričati će isključivo o svojem ratnom putu. Kao talentirani nogometaš koji je ponikao u Mračaju iz Runovića Ivica je sanjao o profesionalnoj karijeri koja mu se smješila. Ipak sve snove prekinuo je rat u kojem Ivica odlazi u 4. A brigadu. S njom prolazi niz terena. Ta 1991. vodila ga je od Kruševa preko Zadra (gdje uspješnim pogocima zaustavlja tenkovski napad) do drniškog bojišta. Slijedio je 1992. odlazak na Dubrovačko bojište koji je nakratko prekinuo kako bi kao kapetan poveo nogometnu momčad 4. brigade na sudar s Hajdukom koji se odigrao na Poljudu. Ivica sudjeluje u nizu teških akcija na jugu, uključujući i bitku za Golubov kamen. Nakon juga "Maslenica" o kojoj ćemo jako puno razgovarati u podcastu i iskreno ne znam kako ćemo uspjeti stići pričati i o onome što je slijedilo - od Zime-94 preko Oluje do Južnog poteza...

    Borna

  • Uh... nakon puno lovljenja ulovio sam Dinka, čudo čovjeka i čudo ratnika. On će biti gost 57. epizode koju sutra snimamo. Dinko je odrastao u skromnoj obitelji u Pridrazi, a već kao srednjoškolac sreću je potražio u Zagrebu u kojem je našao posao, zasnovao obitelj... Onda je došla '91. Dinko se u rujnu javio legionaru Gotovini na Sljeme i postao pripadnik njegovog voda u sastavu 1. brigade "Tigrovi". Ante je svoje dečke, nakon teške obuke, poveo u zapadnu Slavoniju, a da vrijede pokazali su u bitci za Stari Grabovac. Možda neki od vas i pamtite Dinka iz mojeg filma o toj bitci... Nastala je tad i legendarna Gašina snimka na kojoj je Dinkovom ramenu spas pronašao siroti mačić. Neprijatelj je zaustavljen, kreće se u oslobađanje zapadne Slavonije. Puno izviđanja, puno teških zadataka, a onda i ranjavanje zapovjednika Gotovine u prosincu tijekom akcije Rajčići-Rađenovac. Nova 1992. donijela je nove izazove. Gotovina na Sljemenu osniva postrojbu za posebne namjene Glavnog stožera - BOJNA ALPHA, a njezin osnutak poklapa se s početkom rata u Bosni i Hercegovini kamo Dinko odlazi te sukladno zapovjedi generala Rose sudjeluje u ustrojavanju Bojne Knez Branimir. Što se tiče ratnih djelovanja Dinko najviše doprinosa daje u obrani Livna, a nakon toga u jesen 1992. vraća se na Sljeme gdje dolazi do popune Bojne Alpha i teške obuke u kojoj ćemo apostrofirati ulogu četvorice Francuza, Gotovininih kolega iz Legije stranaca, ali i Rodolfa Barria Saavedre - Argentinca s kojim je Dinko prošao i komando obuku TOVKO. Stižu zatim i završne operacije u koje Dinko ulazi kao pripadnik 1. hrvatskog gardijskog zbora, a mi ćemo apostrofirati Zimu-94, Bljesak i Oluju.Borna

  • Šime je imao 21 godinu kada je počeo rat, njegov je brat otišao u "Tigrove", a on je ostao u Škabrnji. Otkriva kako se formirala crta obrane tog ravnokotarskog sela koji je i prije rata bio "trn u oku" brojnim susjednim selima nastanjenim pretežito Srbima. Naravno fokus podcasta biti će na 18. studenom 1991. Od same zore kada je počeo napad pa do samog kraja Šime je bio tu. U samom startu bitke uništio je neprijateljski tenk i time znatno usporio napad čime je spasio živote mnogih kojima je kupio vrijeme da se stignu evakuirati u pravcu Prkosa. Učinio je to u zaseoku Ambar na koji je i išao frontalni, ali i bočni napad. Odlazak u progonstvo teško mu je pao, a u njemu nastavlja ratovati kroz 159. brigadu. Kao njezin pripadnik u više je navrata ulazio u okupiranu Škabrnju, svjedočio zločinima i zvjerstvima te se nadao skorom oslobađanju sela. Kada je ono došlo, u operaciji Maslenica, Šime je već bio demobiliziran te je radio kao vozač u Tisku. Veli ipak da je tada opasnije bilo u pozadini nego na prvoj crti na koju se on i vratio 1993. kada je došlo do preustroja 112. zadarske brigade. Oluju i oslobođenje Škabrnje dočekao je kao dozapovjednik satnije u toj postrojbi! Borna

  • Novi podcast sa Samurajem!

    Ovaj put glavna tema su "Šumari" interventni vod u kojem je bio Samuraj... krećemo od Borova prema Budžaku, Priljevu, Lušcu... Samuraj se za svako naselje prisjeća ratnih događaja koji su obilježili njegov ratni put.

    Borna

  • Podcast Gdje si bio '91? seli se na jug. Paljuv je selo u zadarskom zaleđu koje se u vihoru rata 1991. našlo na prvoj crti bojišta. Ive Baždarić je s nekolicinom mještana uključen u obranu na koju se JNA usmjerila nakon okupacije Škabrnje i koju je slomila 31.12.1991. godine. Okupacijom Paljuva Ive i njegovi suborci nisu mirovali. Već u veljači organiziraju se te se neprimjetno ubacuju iza neprijateljskih linija te ulaze u Paljuv iz kojeg neprijatelju pred nosom izvlače 15 civila koji su ostali u okupiranom selu. Još u dva navrata Ive je ulazio u svoje selo, svjedočio pljački i zločinima nad civilima. Središte njegova ratnog puta pa i ovog podcasta čini operacija „Maslenica“ u kojoj Ive sudjeluje kao zapovjednik desetine veze u sastavu 7. domobranske pukovnije. Ipak bio je on mnogo više, tijekom napadne i obrambene faze operacije koja je trajala više mjeseci samo je jedan dan izostao s prve crte - kada je 9.2.1993. bio ranjen. U tom razdoblju Ive se borio protiv „Arkanovaca“, „Belih orlova“, „Vukova s Vučijaka“… U više navrata smrt je gledao u oči, ali ga je ona zaobišla. Ratni put nastavio je preko „Oluje“ do krvavih završnih operacija u Bosni i Hercegovini o kojima nerado govori. Borna

  • U novu epizodu podcasta Gdje si bio '91? stiže legenda 4. gardijske brigade Renato Mikelić, još uvijek aktivni pukovnik Hrvatske vojske. Mnoštvo tema, malo vremena! Renato se ubrzo po osnutku Zbora narodne garde uključuje u proljeće 1991. u 4. A brigadu ZNG-a te postaje pripadnik izvidničkog voda kojeg je kao zapovjednik poveo na prvi ratni teren - Kruševo. Nakon pada Kruševa u rujnu 1991. godine Renato sudjeluje u bitci za Zadar. Njegovi brigadni izvidnici ulaze polako u legendu Domovinskog rata, a njihova se borbena djelovanja nakon obrane Zadra sele na jug. Izviđanja Stolova, pogibija Gorana Kliškića, a zatim i Franka Zagorčića kojeg na fotografiji vidimo odmah uz Renata neke su od tema iz 1992. godine koje ćemo proći razgovarajući o jugu na kojem Renato ostaje do njegova konačnog oslobođenja u listopadu 1992. godine. Ubrzo dolazi do preustroja 4. brigade i operacije "Maslenica" kojom ćemo zatvoriti ovaj, siguran sam, iznimno zanimljiv razgovor.

    Borna

  • Prvi puta u podcast mi dolazi netko tko je živio na okupiranom području pod stalnim nadzorom i radnom obavezom, praktički u kućnom pritvoru. Njegovo je ime Ivan Đuzel, a stiže iz Huma kraj Voćina. Pričati ćemo o trzavicama između Srba i Hrvata na tom području još od prvih demokratskih izbora. Mitinzi, prijetnje, huškanja, psihoza. Ivica je bio šumar i vidio po šumama kako pobunjeni Srbi pripremaju kao drumski razbojnici napade na Hrvate. Od 19.8.1991. našao se u blokadi sa svojom obitelji. Maltretiranja, hapšenja, privođenja... Stanje je bilo sve gore, a Ivan im sužio kao radna snaga. Bivalo je sve gore, a onda su stigli i pravi četnici - Šešelj i Beli orlovi. Na kraju u prosincu 1991. sve je eskaliralo, ubili su mu oca, a njemu bacili bombu u kuću. Preživio je i dočekao hrvatsku oslobodilačku vojsku kojoj se ubrzo pridružio te sa 136. brigadom bio u istočnoj Slavoniji - Vinkovci i Valpovo do sredine 1992. kada prelazi u policiju. Ratni put okončan je operacijom Bljesak kojom su napokon hrvatske snage porazile pobunjenike u zapadnoj Slavoniji. Borna

  • Prije pola godine u podcastu je gostovao Mirko Horvatin, legenda ATJ Lučko, zapovjednik obrane Lovinca i ratni zapovjednik zagorske specijalne policije - Baruna. Odmah u pripremi bilo mi je jasno da će njegov ratni put biti tema za dva podcasta. Tako da sada snimamo drugi. Stigli smo do pada Lovinca i kraja rujna 1991. U novoj epizodi priča nas vodi prema neuspješnom proboju za Vukovar, najtragičnijoj akciji u ratu za ATJ Lučko. Mirko zatim postaje zapovjednik Specijalne jedinice policije Barun. Nakon Papuka, slijedio je odlazak na Velebit gdje je prošao niz operacija - od Maslenice, preko Medačkog džepa do Oluje. U međuvremenu u veljači 1995. postao je zapovjednik skupnih snaga specijalne policije na južnom bojištu. Puno zanimljivih epizoda, dogodovština i situacija - od osnutka prve konjičke postrojbe do ulaska u razoreni Lovinac.

  • Nova gošća podcasta Gdje si bio '91? je Lucija Zekić Skender, jedna od dvije žene koje su ratovale kao pripadnice Specijalnih postrojbi Glavnog stožera HV-a. Dugo sam priželjkivao njezin dolazak, a u nastavku ćete shvatiti i zašto. Lucija 1991. godine dragovoljno pristupa obrani hrvatskog juga, a nakon bitke za Dubrovnik gdje se dokazala pod zapovjedništvom Mate Šarlije aka "Daidže" odlazi u Kumrovec kako bi pokušala pristupiti specijalnim postrojbama Glavnog stožera. Bivši "Legionari" koji su vodili te jedinice nisu blagonaklono gledali na pojavu žene pod njihovim zapovjedništvom no Lucija na koncu upada u Bojnu Frankopan. Teški tereni nizali su se jedan za drugim - istočna Slavonija, Južno bojište, a uz to intenzivna komando obuka. Lucija se specijalizirala za rukovanje protuzračnim oružjem tipa "Oerlikon". Lucija se nije štedjela, iako su nju htjeli poštedjeti. General Roso nudi joj nakon rasformiranja Bojne Frankopan uredsko mjesto u Glavnom stožeru no ona s Bojnom Matija Vlačić odlazi u operaciju Maslenica gdje se bori na području Kašića, Škabrnje i Novigrada. Napokon te 1993. pristupa u Bojnu Zrinski s kojom se bori u najizazovnijim situacijama na tzv. Južnom bojištu. Kada se osnovao 1. hrvatski gardijski zdrug postala je pripadnica elitne 3. padobranske bojne. Uz brutalnu padobransku obuku Lucija odrađuje sve pred nju postavljene ratne zadatke kroz operacije „Cincar“, „Zima ‘94“, „Bljesak“, „Skok 2“, „Ljeto ‘95“, „Oluja“, „Maestral“ i „Južni potez“. Prošla je u ratu kroz puno teških i stresnih situacija no ona najteža uslijedila je nakon rata kada je 2000. godine jednim potezom novi hrvatski predsjednik Stjepan Mesić ukinuo 1. hrvatski gardijski zdrug. Time joj je kao uspješnoj sportskoj padobranki i reprezentativki Hrvatske zapečaćena karijera nakon ukupno 1700 padobranskih skokova. Borna

  • U novoj epizodi podcasta "Gdje si bio '91?" gostovala je Danijela Lazova. Heroina koja je 1991. u zagrebačkim Sesvetama svojoj majci ostavila kćerkicu i znavši da je ona u sigurnim rukama otišla u najveću moguću nesigurnost. Priključila se 1. gardijskoj brigadi "Tigrovi", točnije 6. bojni, i s njom otišla u pakao zapadne Slavonije. Već prvog dana u teškim borbama za Bair iznad Novske gotovo je izgubila život. Za hrabrim gardistima trčala je i s puškom i s prvom pomoći. Iako su ju štedjeli ona se nije štedjela. Nakon zapadne Slavonije slijedio je jug. Dolaskom na dubrovačko ratipte shvatila je da bi usponi na krševite čuke za nju bili pretežak zadatak te postaje vezist. Šifrarnici kojima je izluđivala neprijatelje kasnije su ušli u udžbenike. Divna žena, majka, ratnica, danas i baka.

    Borna

  • Napokon će gost podcasta biti netko iz Karlovca i to brigadir Dubravko Halovanić. Diplomirao je na vojnoj akademiji, gradio vojnu karijeru, a onda 1986. napustio JNA. Kada je počinjao rat organizirao je Narodnu zaštitu u svojem naselju Mala Švarča da bi u ljeto 1991. sudjelovao u formiranju 110. karlovačke brigade u kojoj je bio zadužen za poslove mobilizacije. Kako kaže, kancelarija ga nije zanimala, htio je na teren stoga vrši obuku branitelja Karlovca na prvoj crti obrane grada. Pri jednom takvom zadatku, početkom studenog 1991. morao je polaznicima obuke u praksi pokazivati kako se rukuje oružjem za blisku protuoklopnu borbu. Bila je to akcija zaustavljanja tenkovskog proboja JNA iz vojarne Logorište, a Halovanić je pritom onesposobio dva tenka. Nakon bitke pristupilo se izvlačenju preostale tehnike iz vojarne pri čemu je Halovanić teško ranjen. Nakon oporavka nastavlja ratni put koji ga vodi u Bosansku Posavinu. Iduće godine posvećene su operativnom djelovanju u Zbornom području Karlovac i školovanju. Zapovjedno-stožernu školu završio je 1994. da bi iduće godine okrunio svoj ratni put operacijom Oluja u kojoj je bio zapovjednik istaknutog zapovjednog mjesta Ogulin u Zbornom području Karlovac.

    Borna

  • Boris u proljeće '91. napušta JNA te se oko mjesec dana skriva u Sloveniji da bi u lipnju iste godine došao u Hrvatsku i stavio se na raspolaganje netom osnovanom Zboru narodne garde.Ubrzo postaje pripadnik 2. A brigade te sa njom odlazi na Banovinu gdje provodi cijelu 1991. Najprije je bio zadužen za obranu ceste spasa koja je vodila do Topuskog, a nakon njegova pada sudjeluje u obrani Gornjeg Viduševca sve dok ne pada i to selo 30.9.1991. U pokušaju da spriječi neprijatelja u napadu Boris je tog dana teško ranjen. Nakon mjesec dana izbivanja s prve crte vraća se na Banovinu. Njegova 2. brigada tada je već u ofenzivi. Tada Boris sudjeluje u borbama na prostoru tzv. glinskog džepa gdje dočekuje početak '92. kada na snagu stupa sarajevsko primirje.Proljeće 92. i početak rata u BiH nije mogao mirno promatrati te sa skupinom Crnih Mambi uputio se prema Kupresu.S obzirom da je Kupres već pao preusmjeren je prema Livnu gdje njegova skupina odigrava ključnu ulogu u obrani tog područja. Nakon uspješne obrane sela Rujani slijedilo je dubrovačko ratište gdje Boris postaje zapovjednik bojne te na čelu Taktičke grupe 2 koja je bila sastavljena od pripadnika 2. brigade zamjenjuje Predraga Matanovića. Iako zapovjednik, Boris je i dalje sa svojim dečkima na prvoj crti u nizu pogibeljnih situacija.Kada je '93. realizirana operacija Maslenica, slijedio je protunapad srpskih snaga. Ante Gotovina u pomoć zove Jacovića i 2. brigadu. Boris ubrzo dolazi i sudjeluje u bitci za Novigrad koji je bio pred padom. Borna

  • Novi gost podcasta Gdje si bio '91? je umirovljeni vojni pilot Danijel Borović koji je početkom veljače 1992. godine Hrvatskoj donio prvi nadzvučni borbeni zrakoplov MIG-21. Do tada je bio u JNA stoga će odgovor na pitanje iz naslova biti zasigurno zanimljiv. Pričati ćemo o vojnoj bazi Željava kraj Bihaća na kojoj je služio, čudu vojne tehnike, ali i situaciji u JNA kada se ona otvoreno stavlja na stranu velikosrpske politike te postaje njezin moćan alat u svrhu postizanja "Velike Srbije" kao konačnog cilja. Kako je reagirao kada je shvatio da je na krivoj strani i je li sudjelovao u borbenim letovima na Hrvatsku, kako je doživio odlazak kolege Rudija Perešina i njegov prelet te kako su ga doživjeli njihovi nadređeni, samo su neka od pitanja kojima ćemo se dotaknuti 1991. godine. Iako je sam prelet već ispričana priča svakako će Danijel progovoriti o motivima, organizaciji i realizaciji pothvata koji je ostao uspisan u noviju hrvatsku povijest. Zatim se fokusiramo na Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i zadaće koje je obavljao u njemu - podizanje 1. lovačke eskadrile na noge u kojoj je bio zamjenik zapovjednika Rudolfa Perešina, a nakon njegove pogibije je kao zapovjednik eskadrilu vodio u operaciju "Oluja". Osvrnuti će se i na optužnicu za ratni zločin u "Oluji" koja je protiv njega podignuta 2022. u Beogradu. Puno, puno zanimljivih tema, zanimljiv sugorovnik.Borna

  • Tomica je u rodnom Zagrebu završio ŠPUD, a zatim upisao Likovnu akademiju. Školovanje prekida rat. Najprije molotovljevim koktelima kreću na tenkove JNA u Travnom, a zatim s ekipom iz kvarta Tomica pristupa HOS-u. Sudjeluju u borbama za vojarnu JNA na Borongaju. Nakon toga odlaze u Tigrove kako bi dobili propusnice prema jugu - cilj Dubrovnik. Prava pustolovina vodi ih najprije do Stona gdje ih pod svoje uzima Nijaz Batlak Daidža. Kao njegovi vojnici odlaze u Dubrovnik Odredom naoružanih brodova gdje pogiba jedan od njih - Davor Sefić, jedan od bliskih Tomičinih prijatelja. Ekipa se raspada, a Tomica s Robertom Majerom nakon Dubrovnika pristupa Bojni Frankopan. S tom elitnom postrojbom najprije odlazi na osječko bojište, a zatim 1992. godine u BiH - Šujica, Mostar, Rama, Travnik... Kada počinje sukob s Bošnjacima stiže 1993., a Robert i Tomica odlaze u operaciju Maslenica. Tijekom borbi za Novigrad Robert gine. Još je neko vrijeme sa Zuluovom ekipom, a onda stiže poziv iz Zagreba. Ponuđeno mu je da vodi i ustroji jednu izvidničku grupu podređenu direktno Zbornom području Zagreb. Tomica prihvaća, a u Lici oko Perušića pri jednom izviđanju naletava na minu. Preživio je, nastavio ratovati, izviđati, pripremati se za Oluju. Često su u Kotar šumi kraj Petrinje. Oluja je sve bliže. Napokon. Tomica i njegova grupa priključeni 2. gardijskoj brigadi oslobađaju Banovinu. Danas je u pjesničkom svijetu priznato ime, kul tip i veselim se što ćete ga upoznati.Borna

  • Jure Granić legenda je Domovinskog rata. Čovjek koji je bio jedan od temeljnih stupova Bojne Zrinski. No krenimo redom, iz rodnih Lištana u Livanjskom polju život ga je odveo u Vinkovce gdje je završio srednju školu. Vrhunski je sportaš i niže uspjehe, a onda dolazi 1990. godina i Jure pristupa Jedinici za posebne zadatke Kumrovec. Uz zadaće osiguranja državnog vrha i HRT-a vrši se obuka. Stiže Krvavi Uskrs, Jure je na Plitvicama. Nije prošlo puno mladići iz Kumrovca odlaze u novoosnovane A brigade, a odabrani ostaju u Kumrovcu kao temelj Bojne Zrinski. Najsloženiji i najtajniji zadaci bili su pred momcima koje su obučavali i vodili legionari Ante Roso i Miljenko Filipović. Njihov dolazak u Vukovar podigao je moral lokalnim braniteljima koje su pripadnici Bojne Zrinski obučili, ali im i u borbi pokazali kako se bori. Nakon Vukovara slijedio je Gospić gdje Bojna odmah postiže značajan uspjeh i zarobljava kolonu JNA u kojoj je i general Trajče Krstevski. Nažalost u krvavoj bitci Jure je nekoliko dana kasnije teško ranjen. Nakon oporavka poslan je u Livno gdje preuzima zapovjedništvo sektorom Rujani na koji je 23. travnja 1992. udarila JNA i slomila zube. Jure nastavlja svoj ratni put, ali o njemu više u idućoj epizodi podcasta s Jurom Granićem.